GODINA: 2003-2007

Slijedeći izazove tržišta i anticipirajući nove trendove, 2003. godine Zvečevo odlučuje lansirati novu liniju čokolada pod markom Fantasy, s podlinijama mliječne čokolade i tamne čokolade (visok postotak udijela kakaa). U tom trenutku na hrvatskom tržištu niti jedan domaći proizvođač u svojoj ponudi nema tamne čokolade. Međutim, postoji potražnja za čokoladom s povečanim udijelom kakaovca, koju su u tom trenutku zadovoljavali isključivo inozemni proizvođači. Zvečevo dobro prepoznaje trenutak za uvođenje hrvatskog proizvoda tog tipa.

Zvečevo d.d. renomirani je hrvatski proizvođač konditorskih proizvoda, s dugom tradicijom. Asortiman Zvečeva uključije niz na tržištu visoko prepoznatljivih marki. Najpoznatija marka je Mikado, ujedno i prva na svijetu, čokolada s rižom.

Izazov postavljen pred novu marku uključivao je i razvoj postojeće niše, koju do tada zadovoljavaju samo inozemne marke, u veći i profitabilniji tržišni segment. To podrazumijeva kreiranje marke koja će svojom kvalitetom konkurirati inozemnim markama te novi proizvod istovremeno prilagoditi zahtjevima i ukusu domaćeg tržišta. Za postizanje odgovarajuće razine kvalitete bilo je potrebno razviti okus, ambalažu i promociju proizvoda te dostići benchmark koji su postavili inozemni konkurenti.

Da bi se kreiralo potpunu i zaokruženu novu robnu marku, u njeno nastajanje trebale su biti uključene obje strane – Zvečevo i Art's, svaka sa svojim znanjim i iskustvima. Iz tog je razloga oformljen poseban projektni tim. U tim su, po potrebi, bili uključivani i vanjski suradnici. Da bi, u kasnijoj fazi, bilo obavljeno uspješno tržišno pozicioniranje, Art's je trebao shvatiti čitav proizvodni proces nastajanja čokolade – od nabave sirovina do kreiranja okusa. Tek s potpunim razumijevanjem industrije kao i samog proizvodnog procesa, moglo se započeti s razvojem nove marke.

Temeljem toga 2003. godine Zvečevo d.d. sklapa ugovor s Art's-om s ciljem tržišnog repozicioniranja tvrtke i razvoja novih brand-ova, kao i rebrand-inga postojećih.

U suradnji s Art's-om, razvija novu strategiju prema kojoj bi Zvečevo d.d. uvođenjem novih linija čokolada supstituirao postojeće.

Rapsodia je trebala zamijeniti postojeće linije punjenih čokolada, „Samo ti“ i „Volim te“; "Fantasy" se trebala pozicionirati kao nova linija kvalitetnih čokolada s ekskluzivnom linijom tamnih čokolada visokog udjela kakaa, te novokreirane generičke čokolade zamjenjuju "Bracu" i "Seku". Sukladno konditorskom programu trebao je usljediti i proces prilagodbe alkoholnog proizvodnog programa novim tržišnim zahtjevima. Barun, gorki biljni liker je prvi obuhvaćen procesom rebranding-a.

Strateški plan obuhvaća čak i mogućnost promjene imena Zvečeva u Trenk, čime bi industrija, od strane tržišta bila percipirana kao strana (europeidna) tvrtka što uveliko olakšava i distribuciju na tržišta izvan zemlje.

Naime, Zvečevo je u svom fonetskom kodu nosilo asocijaciju bivše jugoslavenske tvrtke (malo tko u dijelu centralne i obalne Hrvatske je Zvečevo povezivao s Hrvatskom), a tržišno je bilo okrenuto leđima (tj. neprisutno) u zagrebačkoj, najsnažnijoj gospodarskoj regiji. Tijekom ratnog i poratnog razdoblja u Hrvatskoj (u navedenom dijelu zemlje) Kraš i Kandit su ostvarili bolje tržišne pozicije. Perceptivno izuzetno slabo prepoznato s izuzećem brand-a Mikado, koji u svojim konotacijama ionako nije nosio poveznicu s domaćom konditorskom kućom. Art's unutar takvih strateških okvira pomaže u kreiranju imena novih punjenih čokolada, te preuzima cjelokupan projekt kreacije marketinškog koncepta, dijela javnih komunikacija, kao i idejno - likovnu izvedbu rješenja ambalaže, ali i idejnu izvedbu tiskanih, radijskih i televizijskih oglasa.

Fantasy:

Ime za novu marku bilo je predodređeno od strane Zvečeva, budući da je marka Fantasy već jednom postojala u asortimanu, međutim nikada nije bila do kraja razvijena. Nova marka je u svojoj arhitekturi obuhvaćala dvije linije čokolada – mliječnih i tamnih. Zajedničko objema linijama marke, što je kasnije potencirano u komunikaciji kroz slogan „najviše čokolade“, jest visok udio kakaa. Budući da se radilo o kreiranju potpuno nove linije čokolada, pažljivo se radilo na razvoju okusa. Isprobano je i testirano preko 150 kombinacija različitih okusa, između ostalih i okus jasmina i okus ružmarina, prije nego je odabrano 5 finalnih za Fantasy linije.

Okusi tamne čokolade s čilijem ili čokolade s korom naranče, bili su inovativni i prvi put dostupni na domaćem tržištu. Tamne čokolade s okusom naranče domaćih konkurentskih proizvođača pojavile su se tek pune dvije godine nakon pojave Fantasy crne čokolade s narančinom korom, tj nakon što je „postavljena“ tržišna potražnja.

Kao i kod kreiranja pravog okusa, da bi se došlo do optimalnog pakiranja, kreirano je preko 50 gotovih idejno likovnih rješenja ambalaže. Za liniju tamnih čokolada odabrano je pročišćeno „bijelo“ idejno likovno rješenje s diskretnim ornamentom izvedenim iz logotipa. Na ambalažu mliječnih čokolada Fantasy, na atmosferičnu pozadinu apliciran je istovjetni ornament kako bi se stvorila poveznica između dvije linije, te potencirala asocijaciju duge tradicije

Doprinosima i stručnim znanjima svakog pojedinca u timu, postignut je sinergijski učinak koji je rezultirao stvaranjem prve domaće marke tamnih čokolada. Marka "Fantasy" u potpunosti je kreirana poštujući i implementirajući u svoj razvoj korporativnu kulturu i tadašnji razvojni status Zvečeva.

U tijeku procesa postavljeni su mnogi obrasci koje su konkurentske konditorske kuće spretno, a uz pomoć snažnije marketinške podrške iskoristile za promociju svojih novonastalih proizvoda.

Nova marka Fantasy je na tržište implementriana snažnom promocijom kroz kampanje u tisku, televiziji i radiju. Uz oglašavanje, promocija se provodila i putem nagradnih igara. Kao nagrade u kvizovima koji su se redovito održavali na značajnijim nacionalnim i lokalnim radio stanicama, dijeljene su iznimno velike količine čokolade pojedincima. Cilj, koji je i postignut, je bio daljnje distirbuiranje osvojenih čokolada obitelji i prijateljima. Na ovaj način povećana je penetracija novog proizvoda na tržište uz znatno manje troškove i veći kredibilitet.

Također, kroz formu radijskih nagradnih igara, na osobniji i izravniji način doprijeto je do regija Hrvatske manje okrenutim Zvečevu i njegovim markama. Osobniji pristup obalnoj regiji Hrvatske pokazao se učinkovitim što je kasnije vidljivo i u povećanju prepoznatljivosti marke Fantasy na tom području, kao i odzivu kroz nagradne igre.

Tijekom baznog procesa rebranding-a paralelno su kreirani i uvođeni prigodni programi (božićne i uskršnje serije konditorskih proizvoda).

Art's je kreirao ambalaže kao i njihove nazive te prateće promotivne materijale i aktivnosti;

Božićni program; „Božićni darak“, „Pahuljica“, „Tiha noć“ i „Zvončić“.

Uskršnji program; „Super Zveko“, „Super Pile“, „Radost Uskrsa“ i „Uskršnja Bajka“.

Pri name-ingu se vodilo računa o tržištima gdje Zvečevo ima poslovično snažnu prisutnost (ex Yu) kao i o njihovim vjerskim i kulturološkim osobenostima.

Rapsodia:

Cjelokupan plan bazirao se na supstituciji postojećih punjenih čokolada s novom čokoladom, Rapsodiom. U skladu s time, Art's je razvio idejna rješenja na kojima se, po prvi puta na tržištu punjenih čokolada, veličinom naglašava voće kako bi se sugeriralo na bogatstvo punjenja i okusa. Prateći svoj koncept, Art's je kreirao i prigodan slogan: „Još više voća, još više čokolade“ koji jasno ukazuje na prijelaz i zamjenu postojećih punjenih čokolada novijim i „unaprijeđenim“ čokoladnim uradcima. Nova punjena čokolada Rapsodia time je komunicirana kao vrhunska punjena čokolada s još više voća i još više čokolade. Cjelokupna priča se uspiješno uklapala u postavljenu strategiju. „Priču“ je Zvečevo trebalo slijediti tako da postojeće punjene čokolade, Samo ti i Volim te, po preporuci Art's-a postupno povuče iz svoje ponude, te mijesto na policama ustupi liniji Rapsodije. Snažno medijsko marketinško pračenje novom brand-u se podrazumijevalo.

Kako je od završetka kreiranja Rapsodie i preporuke Art's-a pa sve do same implementacije proizvoda prošlo 8 mjeseci, bilo je dovoljno vremena da se čokolade „Samo ti“ i „Volim te“ pripreme za povlačenje iz ponude. No, zbog neujednačenog stava Uprave Zvečeva i prevelike vezanosti za tržišta na području bivše Jugoslavije (te percepcije o postojećem brand-u), supstitutna linija postojećih punjenih čokolada se još uvijek nije povukla iz ponude. Nije učinjeno niti bitno tehnološko unapređenje kojim bi se aroma punjenja poboljšala do prepoznatljivosti određenog okusa. Na taj način Zvečevo nije iskazivalo dovoljnu hrabrost i vjeru u novi proizvod.

No ipak, kampanja za Rapsodiu je bila pokrenuta, a čokolade „Samo ti“ i „Volim te“ nisu bile povučene iz ponude (ne prodaje već - ponude). Takvom akcijom nije odabrano najbolje strateško rješenje, a samim time Rapsodia nije bila dovoljno dobro marketinški popraćena. Ipak, u početku je Rapsodia bila izuzetno dobro prihvaćena na tržištu, te je našla svoju poziciju unutar kategorije proizvoda punjenih čokolada, no još uvijek su se uz Rapsodiu na policama mogle naći i čokolade iz linije „Samo ti“ i „Volim te“. Zbog tog „mačehinskog“ tretmana Rapsodie kao i činjenice da su se okusi postojećih punjenih čokolada preklapali s okusima Rapsodie, te činjenice da su čokolade „Samo ti“ i „Volim te“ bile cjenovno znatno pristupačnije, atrofija novog brand-a je bila ne izbiježna.

Rapsodiu je potisnula takva situacija na mjestu odluke o kupnji, budući da se našla na polici zajedno s postojećim brandom koji na tržištu egzistira već više desetljeća. Takav brand uz stalan prisutno tržišni status, a bez marketinške potpore najčešće dosegne novu arhaičnu vrijednost, često pogrešno povezivanu s pojmom retro.

Čokoladna linija Rapsodija nakon toga nije ostvarila tržišnu prihvaćenost, niti je prethodno pokrenuta kampanja mogla utjecati na poboljšanje image-a ili prepoznatosti robne marke. Kao posljedica svega toga Rapsodia na žalost nije preživijela „figu u džepu“ te nije postala unaprijeđena inačica punjenih čokolada Zvečeva.

Zvečevo danas nastavlja svoju suradnju s nizom renomiranih marketinških i dizajnerskih kuća, kreira nove, te preoblikuje postojeće proizvode i brand-ove.

Kukuriku iz Kastva je na Hrvatskom tržištu zasigurno najpoznatija gastro eno ikona, koja je zahvaljujući svom rastu i razvoju kroz segment izvrsnosti i fizički prerasla gabarite zadanog restorana smještenog na Fortici (Kastavskom vidikovcu). U suradnji s gradom Kastvom i partnerom Nenada Kukurina Valterom Peculićem kreće u projekt izgradnje Restorana i Hotela Kukuriku u samom srcu Kastva na trgu Lokvini. Projekt rekonstrukcije stare gradske škole na istoimenom trgu i prelazak u hotelijersku nišu težak preko 3 milijuna eura, u komunikacijskom smislu bio je povjeren Art'su.

Zbog specifične etimologije dotadašnjeg nastanka brenda Kukurikua kao i upravljačkih datosti, spremni smo govoriti više o image managmentu nego li brendingu samom.

Art's je pripremio programski plan i programsku strategiju kao i optimiziran komunikacijski plan i komunikacijsku strategiju, uz navedeno pripremani su i provođeni sustavi evenata kao i cjelokupna podrška kroz sustav vizuala i interaktivnih komunikacijskih medija. Web stranice portalskog tipa s novorazvijenim sustavom bookinga, kao i povezanost kroz društvene mreže. Posljednji je ujedno bio i najmanje očekivan medij za komuniciranje brenda poput Kukurikua, no naglasak ka otvaranju spram novih skupina i niša korisnika do sada daje jedinstvene rezultate. Poseban izazov je bio i kreiranje, pripremanje i realiziranje novih odora osoblja kao i sustava (personal memories) aromatiziranja soba kroz novu Linarijevu liniju difuzora. Posebno bi naveli primjer koji oslikava medij i karakter suradnje kroz izradu jelovnika. Art'sov prijedlog jelovnika zapravo je bio life style magazin u premium formatu i kvaliteti izvedbe koji je u svome uvodnom dijelu umjesto fotografija Kukurikuovih delicija imao makro fotografije lica tridesetak ženskih i muških modela koji su jeli određeno jelo (koje bi se opisivalo ili nudilo na toj stranici / jedno jelo – jedno lice), te grimasom odražavali ekspresiju koje je to jelo u njima izazvalo. Snimanje tog editorijala je odrađeno relativno mukotrpno iz razloga što većina modela ili skoro uopće ne jede ili se ne mogu poistovjetiti s hranom koja se spravlja u Kukrikuu, no za njih je djelovala asocijacija; “zamisli da sada jedeš tu svoju omiljenu pizzu“. U ostalom dijelu toga magazina nalazili su se recepti, izvještaji s Kukurikuovih evenata, intervjui s viđenijim gostima i poštovateljima kulta Kukurikua, fotografije i opisi hotela te je tek manji dio ostavljen za promidžbene oglase poglavito vinara čija je ponuda prisutna u Kukuriku. Sve skupa stotinjak strana koje služe da razbijete vrijeme u pauzama između slijedova ili da imate šansu kupiti isti ili dobiti Nenadovom rukom potpisan primjerak. Predviđeni ciklus na godišnjoj razini bi iznosio 4 do 6 izdanja Kukurikuovog menija. Zbog same povijesti i težine Kukurikuovog brenda smatrali smo da bi restoran u kojemu ne naručujete jela po ili iz menija, baš méni trebao imati kao glavnu analognu tiskovinu za komuniciranje umjesto prospekata i ostalog POP materijala.

Komuniciranje hotela kao zasebne vrijednosti (segmenta ponude) bilo je s naše strane preusmjeren u komuniciranje hedonizma, cjelovitog doživljaja Kukuriku ambijenta, te kao takvog i nazivanje bilo kojeg dijela ponude – jednostavno „Kukuriku“. Cjelokupni koncept trebao je biti sagledan kroz prizmu tranzicije te na takav način i tome su optimirani obrasci prelaska u višu restoransku i novu boutique hotelsku nišu. Specifičnosti dominantnog restoranskog metjera spretno su uklopljene u maksimaliziranu hotelsku ponudu, te rezultat toga je neočekivana izvrsnost i iz novog segmenta. Snagu postojećeg brenda Kukuriku crpi iz osobe i djela Nenada Kukurina, cijeli sustav je na to navikao i tome je podređen, u takvim okolnostima sve promjene su time omeđene i vezane, ipak koncept koji je kreiran sadrži kanale za uvođenje i disperziju novih nositelja kao i dovoljan broj novih „portova“ za franšizing koji će biti otvoreni kada supstanca za to sazrije.

Art'sova suradnja s HUP-om datira od godine 2009. Kada smo za HUP radili prvo HUP-ovo godišnje izviješće (2008.) i cjelokupni iventni i kreativni segment „Dana poduzetnika“ pod nazivom “Gospodarska kriza: problemi i mogućnosti“. Iste godine oblikovali smo i izradili HUP-ov internetski portal, uspješna suradnja se nastavila i na slijedeću godinu kao i na sve granske udruge HUP-a te ostale projekte koje je HUP u svojoj organizaciji izvodio. Također iste godine HUP osniva novo tijelo za praćenje zakonske regulative Lex Consulting čiji je vizualni identitet također povjeren Art'su na kreiranje. Dan Poduzetnika 2010. Pod nazivom „Kriza i društveno odgovorno poslovanje“ također je Art'sov uradak kao i godišnje izvješće za godinu 2009. Unutar HUP-a djeluje Centar za europske pretpristupne procese za koji je kroz suradnju s Art'som oblikovan novi vizualni identitet.

Na vrlo specifičnom i kompetitivnom tržištu gotovinskih kredita, izazov je stvoriti prepoznatljivo ime i uspješno komunicirati njegove vrijednosti. Za razliku od kredita koje odobravaju banke, krediti štedno kreditnih zadruga pred primatelje kredita postavljaju manje uvjeta i niže kriterije. Međutim, krediti štedno kreditnih zadruga imaju lošiji imidž i nerijetko su percipirani kao „zelenaški“. Kako u takvoj situaciji stvoriti prepoznatljivu i vjerodostojnu marku štedno kreditne zadruge? Obećanja brzih gotovinskih kredita, bez obzira na primanja i status, redovito se potencijalnim klijentima obraćaju s fotokopirnih letaka na stupovima javne rasvjete, tramvajskim stanicama i ostalim javnim površinama. Neki se pak krediti oglašavaju u dnevnim novinama, na stranicama prepunih šarenih oglasa za druge kredite, tarot linije i escort službe.

Ovakav način komunikacije, suvišno je naglašavati, neprilagođen je usluzi koju oglašava. Krediti, kao i novac općenito, osjetljiva su tema, a glavni preduvjet kod odabira usluga vezanih uz novac je uvijek i prije svega – sigurnost. Čitav banakarski sustav temeljen je na načelima povjerenja i sigurnosti. Zato šareni oglasi i fotokopirani listovi s bezimenim brojem mobitela kao jedinim kontaktom nikako ne mogu pružiti taj prijekopotrebni osjećaj sigurnosti. Uz to, redovni medijski izvještaji o novčanim prijevarama i financijskim malverzacijama dodatno su doprinjeli stvarnju loše slike o načinu poslovanja štedno-kreditnih zadruga.

Kako bi se zadobilo povjerenje potencijalnih korisnika, za ŠKZ MENS bilo je potrebno postaviti čvrste komunikacijske standarde. Prvo je osmišljen jednostavni i prepoznatljivi logotip. Krug u kvadratu, pravilan i vrlo uočljiv logotip, simbolizira kovanicu omeđenu i osiguranu sa svih strana. Standardizirani logotip je još i sada dosta neuobičajen u komunikaciji ponuđača brzih gotovinskih kredita. Osim diferencijacije, logotip pridonosi i prepoznatljivosti, a njegovo redovito korištenje stvara osjećaj stabilnosti i sigurnosti u institciju koja stoji iza njega. Da bi se osjećaj institucionalnosti i sigurnosti dodatno naglasio, odabrani su i vizuali koji prate svaki MENS oglas. Kao simbol tradicije, čvrstoće, snage i sigurnosti odabrani su antički stupovi. Ujedno, oni su nerijetko i simbol banaka i bankarskog sustava što je svakako pozitivna asocijacija za štedno kreditnu zadrugu. Za upotpunjavanje identiteta MENS-a, odabrana je i karakteristična plava boja, još jedan element komunikacijske doslijednosti.

Štedno kreditna zadrzga MENS oglašava se isključivo putem oglasa u tisku. Konzistentnim i unificiranim oglasima stvoren je imidž pouzadne udruge i poželjnog pružatelja usluga kreditiranja.

Krajem 2000. godine skupina poduzetnika u ugostiteljstvu izrazila je želju za otvaranjem ugostiteljskog objekta u NP Kornatima. Na otoku s ukupno tri čvrstegrađevine crkvom, obiteljskom kućom i malom kamenom kućicom za ribarske potrepštine, smještenim nasuprot otoka s jedinom Acy marinom u NP Kornati, što je istovremeno predstavljalo prednost no i otegotni element u odnosu na konkurentnost . Koncepti koji su do tada postojali uglavnom su bili „robinzonsko turističkog tipa“, kako bi zadržali visok ugostiteljski standard, a opet cijeli koncept uklopili u prekrasni prirodni okoliš kornatskog otočja razvili smo koncept „života s kornatskom obitelji“. Glavna niša kojoj smo se obraćali su bili nautičari. U to vrijeme standardna komunikacijska pokrivenost tog akvatorija je bila izrazito slaba, još je teže bilo pronaći pravu destinaciju za gastro eno predah. Stoga smo uveli posebne mobilne linije koje su booking rješavale sustavom sms-a (koji bi bio poslan kada bi pronašao repetitor) sve u svemu stvar je funkcionirala. Sustav ponude temeljio se na „Old Captain Pub-u“ i restoranu „Piškera“ s manjim smještajnim kapacitetima. Gastronomska ponuda je bila izrazito bogata no i autentična, bazirana na jelima koje su jeli „naši stari“ kao i na sjajnom izboru ribe koji je ipak ovisio o trenutnom lovu lokalnih ribara. Kako bi cijeli koncept ipak zadovoljio i najizbirljivije, riješili smo sustav opskrbe električnom energijom putem agregata koji je bio smješten daleko od restorana ozidan i obzidan suhozidom kako bi se uklopio u ambijent i pružio maksimalnu zvučnu izolaciju. Time smo ujedno osigurali i dovoljnu količinu i kvalitetu zaliha namirnica.

Osoblje se sastojalo od tri obitelji koje su već imale iskustva s vođenjem ugostiteljskih objekata, no ne i u uvjetima poput ovih, te niza „vanjskih suradnika“ tj. sezonskih i polusezonskih djelatnika.

Cijeli koncept trebao je pružati iluziju improvizacije (kako bi se gost što bolje uklopio u neformalnu atmosferu), da bi to mogao trebao je biti iznimno efikasno organiziran. Dojam improvizacije je bio nužan kako bi posjetitelj odista osjetio duh kornatske obitelji, no da pri tome ne oskudijeva u niti jednom segmentu gastro eno ponude. Sustav vizuala od cjelovitog vizualnog identiteta, web stranica, sustava newsletter-a, zastava, jedara, odora koji su nosili svi zaposleni kreiran je po mornarsko - Jadranskoj tematici s naglaskom na trendovski modni izričaj, izrađen od materijala najviše kvalitete, no ipak s funkcionalnim krojevima koji omogućavaju ležerno obavljanje svih poslova. Kako je ključni element promocije „word of mouth“ svi interni procesi su trebali biti maksimalno usklađeni,“ jer na pusti otok svi vole doći, no ne vole osjetiti mane otočkog života“ (uska ponuda, opskrba namirnicama, itd.). Ovakav karakter usluge ima i svoju cijenu koja je viša od slične ponude na obali ili kopnu, istu je posjetitelj spreman platiti, čak i „uživati“ u ponekim „blagodatima“ otočkih datosti (korištenje boćate vode za pranje), no nije spreman naići na deficite vezane za kvalitetu gastro eno ponude kao i uživanje u izoliranosti. Stoga su dijelovi koorporativne kulture sprovođeni kroz niz obrazaca bili nužno potrebni.

Projekt je uspješno funkcionirao niz godina i dosegao svoju platformu isplativosti i prepoznatosti, te pružio svojim nositeljima neponovljivo iskustvo provođenja naizgled ne izvedivog poduhvata zasnovanog na ideji a strukturiranogna konceptu.

Ugostiteljski obrt Dolce Vita želi postojeći mali ugostiteljski obrt izdignuti do renomiranog luksuznog bara za ciljanu skupinu bogatih, medijski eksponiranih i uspješnih osobas jednakovrijednim sadržajem i ponudom.

Višegodišnjim ugostiteljskim iskustvom te revnim praćenjem ponude sličnih obrta na hrvatskoj i inozemnoj ugostiteljskoj sceni, vlasnici obrta dolaze do ideje otvaranja lokala s ponudom raznovrsnih koktela. U lipnju, 2000. otvara se prvi coctail bar u Opatiji. Izrada koktela, egzotičnih, bogatih i raznovrsnih okusa nije bila dovoljna za privlačenjem statusom nadmoćnih osoba, onih koji takvima žele postati ili onih koji se prikazuju takvima.

Ukazala se potreba za osmišljanjem cjelokupnog imaginga lokala. Prvotno otvoren bar u Opatiji kvalitativno i sadržajno nije dosegao nivo potražnje ciljane skupine. Trebalo je profiltrirati posjetitelje, strogo definirati i pozicionirati ime lokala te prateću sliku koju odašilje u javnost. Latentni obrisi želja osnivača bili su izgraditi lanac barova za ljude koji imaju ili žele potrošiti veću količinu novca, pokazati da ga imaju ali za uzvrat dobiti jednakovrijedno ozračje i uslugu. S nakanom otvaranja novog bara u Zagrebu osnivači i vlasnici bili su svjesni potrebnog definiranja novog koncepta, kreiranja novih metoda te prateće izvedbe i provedbe zamišljenih ideja o unaprijed stvorenoj slici. Takav ili sličan image lokala nije postojao na prostorima Hrvatske.

Art`s tim kreativaca i stručnjaka angažiran je za stvaranje identiteta bara Hemingway u Zagrebu. Procesuiranjem znanja o kulturnom znamenju te poželjnih vrijednosti i stila života kojim bi se posjetitelji lokala željeli identificirati, kreiran je ugodan, siguran, i opušten lofty ambijent koji sadrži kompromis duhovnih vrijednosti starine i modernih elemenata kontemporarnog razdoblja. Aristokratsko ozračje, angažman najpoznatijeg hrvatskog koktel majstora, visoke cijene usluga, samo su dijelovi programskog imaginga koji je Art`s temeljito priredio za osnutak novog bara Hemingway.

Kako bi bar zadržao kvalitativnu prestižnu poziciju, osim raznoraznih događanja koje je udomaćio u dopuštenoj infrastrukturi prostora, Art` s je uveo važne karakterističnosti u način poslovanja i vođenja lokala: definirala je manire konobara, način posluživanja hrane i pića, te mogućnost ulaska samo lijepo i uglađeno odjevenih nevezano uz status osobe. Takav koncept poslovanja stvorio je kod publike jasnu sliku vezanu uz Hemingway bar: bar je elitan, visoke klase usluge i ozračja, visokih cijena i naposlijetku nije za svakog. Posvećenom pažnjom na svaki kutak lokala, na svaki pokret radnika, izostavljanjem slučajnosti i zadržavanjem na unaprijed definiranim putanjama razvoja lokala, Hemingway bar u Zagrebu pridobio je dužnu medijsku pažnju te velik interes u visokim slojevima društva kao i onima koji to žele biti.

Uspješan rezultat stvaranja novog elitnog bara s kvalitetnom ponudom, uslugom i uređenjem, te uspješnim, pažljivim i promišljenim managmentom, svjesnim metodama za odašiljanje slika o onom što se zbiva u baru, danas je bar Hemingway postigao zavidan status u nizu ostalih manje značajnih i kratkotrajno poželjnih mjesta za izlaske. Publika željna luksuza, ekstravagancije, mondenog izlaska velike potrošačke moći, napokon je naišla na svoj teren: oni posjećuju bar u kojem sreću sebi sličnu društvenu elitu ili one koji to vanjštinom i manirama žele biti, uživajući u otmjeno-luksuznom izlasku.

Temelj koncepta o baru, njegov identitet i vanjska perceptivna slika, nastali su u Zagrebu u suradnji s Art`s-om. Art`s je predložio franšizu Hemingway. Daljne lančano otvaranje Hemingway barova u drugim gradovima Hrvatske, samo je proširenje duha, ideje, koncepta i unaprijed definiranih postulata.

Slijedeći koncept zagrebačkog bara, Art's je preuredio prostorni koncept uređenja i restrukturirao poslovanje Lounge bara u Opatiji. Dosljedan jedinstvenom konceptu, a opet svjesan postojeće arhitekture objekta, lokacije i dotadašnje svrhe bara Filodramatika u Rijeci, Art's je redizajnirao dotadašnju riječku kavanu Filodramatiku u bar doslijedan Hemingway liniji s osobitostima kavane. Sestrinski lokali zagrebačkog Hemingway bara u Opatiji i Rijeci nisu konstruirani kao kopije inačice Hemingway bara u Zagrebu, nego kao barovi sa sličnim stilskim karakteristikama, namijenjeni za istu klijentelu i s istim ciljem pružanja osobite usluge. Nakon lokala u Rijeci, uslijedilo je uređenje lounge bara u Zagrebu.

Danas bar Hemingway ima uspješno izgrađenu željenu karizmu, čija dugotrajnost ovisi o neprestanom ulaganju u strogo definirane temelje, cjelovitu sliku o lokalu s unosom noviteta u sadržaju, programu i usluzi, koji bi zadržali postojeću „vip“ klijentelu i potakli novu na posjet, provod i ponovni dolazak.

Sportsko društvo Golf & Country Club Zagreb osnovano je 1994. godine s osnovnim ciljem otvaranja golf terena u Zagrebu.

Hrvatska je zadnjih godina postala atraktivna turistička destinacija. Svjetsko turističko tržište je postala velika arena gdje je konkurencija sa svojim turističkim sadržajima, sve brojnija.

U Hrvatskoj se sve više radi na obogaćivanju turističke ponude s zabavnim sadržajima i sportskim aktivnostima.

Glavni cilj Golf & Country Club-a se temeljio na inauguriranju i unapređenju golfa u Hrvatskoj, prezentirajući i promovirajući golf, ne samo kao rekreacijski, već i pravi natjecateljski sport.

Većina tvrtki u svijetu svoj uspjeh bazira i gradi na individualnim sposobnostima ljudi koji rade u njoj, pa svijet golfa kao sporta i rekreacijske aktivnosti sam po sebi predstavlja uspjeh pojedinca individualnu ”sportsku borbu”

U prirodnoj oazi, ne daleko / a daleko od gradskog asfalta, Golf & Country Club Zagreb svojim posjetiteljima nudi aktivan odmor i relaksaciju kroz popularnu sportsku aktivnost i druženje. Specifičnog smještaja za ladanjski klub – najčešće se nalaze daleko od gradskih jezgri GCCZ se naprotiv nalazi na petnaestak minuta od centra grada, a opet s vizurom i krajobrazom kao da se nalazite na i izvan sela.

Kroz popularizaciju golfa u Hrvatskoj, Gol & Country Club Zagreb želi privući što više korisnika individualaca kao i korporativnih.

Inzistirajući na vrhunskoj kvaliteti ponude, stvaraju velike preduvjete za organiziranje domaćih i međunarodnih turnira što će privući upravo i velik broj inozemnih posjetitelja.

U Golf & Country Clubu je postojala osnovna ideja da se ujedini promotivna djelatnost na terenu za golf i s golfom povezane akcije te da se stvori, kreira image G&C Cluba Zagreb.

Dakle cijeli sustav standarda koje brand-ing sadrži.

Za to je bio zadužen Art's koji je izradio cijeli vizualni identitet, od prezentacijskog materijala, mapa, pozivnica, brošura, kataloga, pop i pos materijala, pa do savjetodavnih usluga vezanih na produkciju i kreiranje image-a.

Prvi promocijski event za Golf & Country Club-a Zagreb, je organiziran u Opatičkoj ulici.

Posebnost pri kreiranju vizualnog identiteta i imagea Golf & Country Club-a jest stvaranje jajolike loptice, a ne okrugle kakva se do tada koristila u vizualima golf standarda u svijetu.

Razlog tomu je bila ideja da se u sklopu Golf & Country Club-a Zagreb, u suradnji s Hrvatskim ornitološkim društvom osnuje centar za ponovno naseljavanje ptica koje su na ovim područjima izumrle.

Centar za reintrodukciju ptica je dobrim dijelom zaslužan za profil i orjentaciju smijera kreiranja vizualnog identiteta GCCZ. U procesu kreacije jaje se nametalo kao “apsolutniji” oblik od kugle.

Zbog toga je Art's kreirao lopticu koja svojim oblikom podsjeća na ptičje jaje, te tom inovacijom uveo za Golf & Country Club-u Zagreb, razlikovnu nit u odnosu naostale golf klubove u Hrvatskoj i svijetu.

Od strane Marachino Bara bili smo angažirani na njegovom preuređenju kao i uvođenju promjena kroz staff managment i migraciju u klubski segment.

Pri preuređenju tj davanju novog izgleda i funkcionalnosti Maraschina postojali su određeni konotativni gabariti koji su se trebali zadržati, a poglavito su se odnosili na zadržavanje njegovog mediteranskog mentaliteta i zadržavanju postojeće niše mlađih posjetitelja. Jednako tako trebalo je kreirati jasnu distinkciju između dnevnog i noćnog sadržaja i imidža. Ambijentalnost je trebala podržavati oba segmenta primjene. Podjela je nosila radno ime dnevnog fun&bussines&leasure i nočnog joy&show pristupa. Upravo dovođenje u suklađe te dvije kontrastne instance (koje su već bile dijelom naznačene u postojećem Maraschino imidžu) bio je temeljna okosnica za razvoj koncepta.

Vodili smo se sljedećom premisom: Nije nužno da „dnevni“ posjetitelj Maraschino bar-a konzumira i njegove večernje sadržaje, no u koliko to postignemo novim uređenjem i konceptom (čak i u minimalnom postotku), tada možemo govoriti da smo dobili „Maraschino ljude“. „Maraschino ljudi“ nisu svemirci, već mala podniša koja nam služi kao dokaz prijenosa vrijednosti (sustava karakterističnih osobina i vrednota Maraschino bar-a). Taj prijenos sigurnosti se zove povjerenje (u užem smislu) i brend (u širem smislu), i kuća mu je u našim glavama, tj. u percepciji ljudi, a kroz te iste ljude u daljnjem prijenosu i čvrsta je naznaka da postavljen i da se njime može upravljati.

Prikupljanjem svih potrebnih elemenata kroz razgovore i radionice provedene s upravom i djelatnicima Maraschino bara kreiran je koncept uređenja koji je kasnije i proveden u djelo. Tri etaže Maraschino bara dobile su jasne primarne artikulacije, srednja dnevnu, podrumska noćnu, gornja primijenjeno eventnu (prezentacije, privatne zabave, itd). Zajednički element svih triju bili su šankovi koje smo osmislili kao vertikalne prolaze kroz etaže. Šankovi su „izrađeni od čaša „postavljenih“ jedne na druge te se na taj način protežu od poda do stropa, strop u ovom slučaju nije zidni završetak prostorije već perforirana staklom premoštena forma, tako da posjetitelji gornje etaže stoje na tom istom staklu i imaju „uvid“ u donji šank, na isti način osmišljen je i podrumski šank no on nema „prolaz“ u gornju prostoriju jer se ortogonalni smještaj ne poklapa sa srednjom etažom, no vizalno prostorno šalju istu poruku. Kako bi još više naglasili postojanje više etaža u prostoru osmislili smo i za izvedbu angažirali akad. kipara Nikolu Vrljića takozvane „staklene sise“. Riječ je o visoko reljefnim staklenim suzama u obliku i boji predimenzionirane višnje koje odaju iluziju kao da prodiru iz zida i slijevajući se prema dolje. Svaka višnja je izrađena od nizozemskog stakla te sadrži dodatnu staklenu „košticu“ iza koje je smještena led žaruljica koja daje diskretnu prozirnost cijelog objekta snažno sugerirajući zrelu višnju. Suze su trebale biti fiksirane na stjenke zidova te omogućiti i dodatnu taktilnu senzaciju posjetiteljima. Također treba dodati da se probijanjem zidova gdje god je to bilo moguće i ugradnjom „koha“ sjedećih klupa bitno povećao broj sjedećih i separe mjesta bez gubitka ukupno funkcionalnog prostora lokala. „C“ profilom sjedećih ploha ujedno smo postigli visoku ergonomsku sigurnost inače po tom pitanju zahtjevnim „koha“ sjedećim elementima. Uz novouvedene elemente interijera (disco bubbles, zadržan je i osvježen velik broj postojećih koji su se uspješno uklopili u novu priču Maraschina).

Oblikovanje zidne grafike je na zahtjev uprave izvršio beogradski dizajner Predrag Mirković po našim art direktorskim uputama. Jedan od glavnih zahtjeva bio je povezati sve tri etaže organskim sustavom linearnih grafizama.

Tijekom preuređenja lokal je bio otvoren zbog korištenja terase, te smo unutarnje prostore radi lakšeg snalaženja gostiju i svojevrsne isprike zbog radova u tijeku dekorirali setom plakata auto ironičnog sadržaja („under Marschinochtion“).

Paralelno tijekom preuređenja lokala trajale su radionice s upravom i managmentom, čiji je zadatak bio standardizirati sve procese potrebne za provođenje novog imidža lokala kao i stvoriti prvi pravilnik ove vrste u Hrvatskoj po pitanju upravljanja osobljem i uslugama.

Da bi gore navedeno moglo biti provedeno trebalo je provesti niz edukacija i kalibrativnih procesa s managmentom, koji se temeljem toga osposobljava za samostalno iniciranje, generiranje i testiranje sustava pravila i obrazaca za puno pokrivanje svih segmenata upravljanja osobljem i uslugama.

Radni naziv „Maraschino Biblija“ u svom finalnom izdanju sadrži tri konstitutivna elementa koja čine zatvorenu, logičnu, koherentnu cjelinu alata i postupaka za upravljanje.

Maraschino Passport (de facto pravlinik) u kojemu je opisan najveći broj pravila, protokola, postupaka i savjeta koji novom ili starom djelatniku Maraschino bara daje koordinate sinhronog djelovanja u grupi kao i samostalno.

Sustav obrazaca koji se nalazi u službenim prostorijama i nije dostupan gostima lokala, služi kao dodatni korektiv i interpretator „Passportom“ pokrivenih kao i nepokrivenih polja.

Treći element najmanje opipljiv, no ništa manje važan služi za „pokrivanje rubnih područja“ kao i medijaciju i valorizaciju postupaka, a provode ga voditelji lokala koji su temeljem toga prošli posebnu edukaciju i savjetovanje kroz komunikacijski trening.

Kastav je srednjovjekovni, zidinama opasan gradić, smješten na brijegu iznad Kvarnera, u neposrednoj blizini Rijeke i opatijske rivijere. Žitelji izvan Kastva ga zovu samo grad, a neki njegovi ”grajani” ga zovu i ”Bršljanovac” jer je oko kastavskih zidina rastao bršljan. Kulturna uloga Kastva u tom kraju seže daleko u prošlost. Od 18.stoljeća je poznat kao grad kulture, prosvjete i školstva. Između 19. i 20 st. Kastav je bio kulturno središte Istre. S vremenom je Kastav izgubio svoju vodeću kulturnu ulogu u Istri, stoga se kulturnom životu Kastva, trebao vratiti značaj kakvi je nekoć imao u prošlosti. Trebao se organizirati kulturni život grada Kastva, promicati i stvarati kulturne vrednote Kastva, unapređivati dijalektalni izričaj, običaje i folklor Kastavštine kao užeg zavičajnog područja. Ti razlozi su utjecali na rađanje ideje o festivalu, ”Kastafskemu kulturnemu letu”. Ta kulturna manifestacija, svojim raznolikim i sadržajno bogatim, kulturnim programima, svake godine privlači veliki broj posjetitelja. Ideja o festivalu se rodila 1991. godine. Glavni pokretač i začetnik bio je gdin. Ivica Lukanović. Uz njegov i angažman nekolicine Kastavaca, osnovao se festival ”Kastafsko kulturno leto”, prvi festival kulture u Istri. ”Kastafsko kulturno leto”, uspješno od samog osnivanja pa do danas, promiče kulturne vrijednosti grada Kastva ali i hrvatske kulture. Sa svakim festivalom, organizacija je postajala složenija, ali i uspješnija, te je festival postao prepoznatljiv ”proizvod” u Hrvatskoj i van granica. Da bi bio što prepoznatljiviji, festival je trebalo ”upakirati u novo ruho” te organizacija festivala 1994. godine u rad uključuje Zagrepčanina, Sergeja Bulića. Gdin. Bulić počinje kreirati i stvarati vizualni identitet ”Kastafskog kulturnog leta” i svojim radovima doprinose velikoj popularizaciji festivala. U suradnji s Ivicom Lukanovićem, gdin.Bulić i Art's kreću s dugoročnim postavljanjem pristupa vizualne percepcije ”Kastafskog kulturnog leta.” Godinu dana kasnije osniva se inetrnacionalni festival gitare ”Kastav”,a njegov voditelj je Darko Konofsky. Uz minimalna sredstva, Art's radi na implementiranju i povezivanju KKL-a s domaćim pučanstvom. Cilj je ”ugnijezditi” festival u domaću sredinu i dati mu novu dimenziju jasne prepoznatljivosti. Da bi se stvorio osjećaj jasne prepoznatljivosti, u vizualnom identitetu KKL-a, treba se prepoznati i grad Kastav. Kulturno naslijeđe, običaje i sve što je vezano uz grad Kastav, Art's koristi kao dodatni izvor ideja pri izradi i oblikovanju vizuala za ”Kastafsko kulturno leto” i za festival gitare. Neki od motiva koji su korišteni za izradu vizuala su brončana kugla, kameni cvjetić koji je preuzet sa stare kamene kuće, a poslije se počeo koristiti kao logotip ”Kastafskog kulturnog leta”, motivi gitare... Motivi koji su korišteni na vizualima su rezultirali maštovitim i inovativnim ostvarenjima koji su zasigurno doprinijeli popularizaciji implementaciji KKl-a, kako među domaćim stanovništvom, tako i u cijeloj Hrvatskoj. Stvoren je festival kulture, kao prvi takve vrste u Hrvatskoj, koji svojim kulturnim programom i vizualnim identitetom živi već 17-tu godinu. Ujedno KKL postaje obrazac za niz kulturnih festivala i zbivanja poglavito u Istri, a onda i na druge dijelove obale kao i na kontinentalni dio Hrvatske...